Veliki Kozjak 1629m, 09.07.2017.

DSCN3763Počelo je vrijeme godišnjih odmora, ljetovanja i putovanja.  U istom paketu ,  počelo je i  vrijeme kukanja zbog vrućina i sparina .

No, ipak  se skupilo 30 planinara  u busu + još troje koji su došli autom na dogovoreno mjesto. Unatoč vrućini ljudima se hoda. Došli su neki novi planinari, a na opće oduševljenje stalne ekipe, pojavili se i neki stari drugovi kojih dugo nije bilo. Čekao nas je poduži put od Zg do Otočca autocestom, pa preko Krasnog do Careve kuće.  Odmah na početku, put smo  zasladili Dalmoševim kolačima. Recept za ovaj kolač je tajna, no nije tajna da naš kolega umije s tijestom i pećnicom. Dokazao nam je da ima i znanja i volje pa pohvaljujemo što je počastio prijatelje planinare. Put smo uobičajeno prepolovili kavom na odmorištu Dobra. Malo se spavalo, razgovaralo  i dio nas  se i smrzavao ( klima radi). Prije 11 stigli smo do  Careve kuće na Begovači ( 1180 m ) gdje smo  pripremili sve za  najavljenu turu . Da malo na početku skratimo tabananje po makadamu, bus nas je ostavio par kilometara dalje, na ulasku na planinarsku stazu. U hladovini i svježini šume uživali smo i veselo hodali. Kao što je prognoza obećavala, sunčano, nebo čisto, prihvatljiva temperatura. Završni uspon na Veliki Kozjak je uspinjanje po stijenama. Atraktivno, lijepo, pristupačno. To mogu svladati  i strašljivci bez da stisnu zube. Kozjak je stjenoviti vrh, ima na njemu mjesta za podosta ljudi odjednom. Ima dobrih  pozicija za ležanje, poziranje, odmaranje. I gdje god da se smjestili odmoriti, imate pogled vrijedan svakog graška vašeg  znoja. Pogled je ono što krasi ovaj vrh: vidi se raskoš i bogatstvo brojnih  velebitskih vrhova u bližem i daljem susjedstvu. Posebno za ovako lijepog dana bez oblačka  tako da možete razabrati i Kosinjsko jezero i Gospić i još puno toga. Mogli bi dočekati zalazak sunca na ovom vrhu,ali  nakon kratkog odmora bilo je vrijeme i za spuštanje i povratak. Spuštanje istim putem, a povratak je bio preko zgarišta doma  Velikog Lubenovca. Na zgarištu doma ostalo je bunar, lijepi pogled na vrh Veliki Lubenovac i žaljenje što taj dom nanovo ne sagrade. Nas je put dalje vodio do izlaska iz šume na makadam i tako oko 8 km do Careve kuće. Završno tabananje po makadamu bilo je neophodno. Ne bi to bilo to kad bi se samo uspeli na vrh pa dolje u autobus. Mora se malo nagutati prašine hodanjem po makadamu da bi izlet bio izlet. I tako smo zabilježili korektnih 15 i nešto propješačenih  kilometara, prosječno popili oko 2 l vode, a individualno se, vjerujem svi, poprilično oznojili. Dobar je stari običaj da se na kraju ture nešto pojede pa su žganci i palenta u restoranu u Krasnom zadovoljili veliku većinu. Kad si nakon ovakvog dana čovjek nešto pojede i popije ono što voli, odmah je lakše. Kasnije nego inače vratili se doma, no zar je to važno?! Ljetni dani su dugi i valja ih iskoristiti u divnoj  prirodi i pozitivnom društvu.

 B. K.