Kestenijada - 7.10.2017

KostajnicaPetak cijeli dan pada kiša. Nakon deset mjeseci mirovanja i oporavka od nesreće koja mi se dogodila odmah iza Nove godine čvrsto sam odlučio sutra idem na moj prvi ovogodišnji izlet. Radujem se kao malo dijete poklonjenoj igračci i molim boga da sutra bude lijep dan.

Konačno osvanuo je i taj dugo čekani dan sedmi listopad vedar i lijep. Dolazim na dogovoreno mjesto polaska našeg busa za Hrvatsku Kostajnicu. Iznenađenje. Ulaskom u bus dočekuje me veliki pljesak vratio se njihov predsjednik tamo gdje mu je i mjesto, među svoje planinare. Slijede čestitke i zagrljaji. Krećemo.

Put do Kostajnice proletio je za tren. Ulazimo u grad. Ispred nas desetak autobusa iz svih krajeva i duga kolona automobila. Proslava je 20-e obljetnice Kestenijade. Stajemo odmah preko puta policijske postaje, a pored zgrade krasna kruška viljamovka bogato rodila ove godine. Mom prijatelju Mati nije trebalo ništa govoriti, baca ruksak i penje se na krušku na opće čuđenje policajca koji stoji pored. On tjera Matu da siđe a naš Mate se neda. Pravi Bosanac. Mate kruške bere a policajac viče da siđe a Mate mu odgovara silazim čim naberem još malo krušaka, pa neću na njoj spavati. Kruške je drugarski podjelio i krećemo dalje.

Prvo idemo do Lederevog spomenika. Blagi uspon i nakon dvadesetak minuta na lijepom proplanku iznad grada pred nama izranja spomenik. To je veliki prsten od nehrđajućeg čelika koji je ispunjen neprobojnim staklom sa jednom rupom od metka. U TOM SPOMENIKU IMA PUNO SIMBOLIKE. Do spomenika vodi staza sa betonskim pločama u koje su utisnute Lederove godine od rođenja do smrti. Leder je bio novinar Hrvatske televizije koji je poginuo od četničkog metka u Domovinskom ratu. Nakon duže pauze poslije fotkanja krećemo dalje.Cilj nam je doći na brdo simboličnog imena  Djed gdije se nalazi   lijepo uređeni ugostiteljski objekt. Put do doma je lagan. Neki fotkaju prekrasne pejsaže a većina se dala u sakupljanje kestenja. Nakon sat ipo hoda dolazimo na odredište.

Ovdije se duže zadržavamo.Vade se sendviči iz ruksaka naručuju kave , sokovi, pivca za živce i td.Lijepo je tu odmarati u gustoj bjelogoričnoj šumi u debeloj hladovini.Gužva je oko šanka ,mnogo je žednih duša ali sve ide nekako brzo. Kada smo pojeli sendviče i popili sve kave i pića krećemo prema gradu na veliku feštu KOSTAJNIČKIH KESTENJA.

U glavnoj ulici postavljeno je na stotine štandova, sa kolačima, pečenim kestenjem, cugom, poljoprivrednim proizvodima, hranom, voćem  obućom, odjećom, kućnim potrebštinama i svakojakim stvarima. Za svakog ponešto. Tu je neizostavno i ringišpil i sve ono što ide uz veliki vašar.Poslije obavljenog ručka idemo na kavicu. Sjedenje na jesenskom suncu u dobrom društvu uz piće vrijeme brzo prolazi. Na kraju dana uz rijeku Unu za koju su još stari Rimljani rekli JEDNOM VIĐENA NIKADA ZABORAVLJENA obilazimo Frankopansku utvrdu.

U smiraj dana vraćamo se do našeg busa i uz ugodnu vožnju stižemo u Zagreb. Što na kraju reći ? Jedan lijepo provedeni dan i vidimo se na slijedećem izletu.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Franko